Zamislite da ste se zaposlili u velikom gradu, iznajmili ste stan i uselili. Taman, dok još nije započela životna kolotečina, primjećujete kako se susjedi žale na svaku sitnicu, a pogotovo na buku. Ne znate kako im se oduprijeti, ima ih puno i svi su neprijateljski raspoloženi. Ubrzo osjećate kako lošije spavate, promijenio vam se apetit, a i pretjerujete s pušenjem. Ako još k tome dodamo da ste s Gauloisesa prešli na Marlboro i povremeno vidite egipatske simbole, nalazite se usred filma Stanar, poznatog poljskog redatelja Romana Polanskog.
Rijetko koji film tako plastično dočarava nedostatak asertivnosti kao Stanar. Izbjegavanje suočavanja, pasivnost i skrivanje u krajnjem slučaju vode, kao što je u filmu prikazano, u psihozu i paranoju. Kako bi se odgovorilo na pitanje što je asertivnost najbolje je vidjeti što kažu oni koji su ju prije pokušali definirati.
Riječ asertivnost je u hrvatski jezik ušla preko engleskog jezika, konkretnije polazi od riječi “assertive”, što u slobodnom prijevodu znači – tvrdnja, izjava ili isticanje. U engleskom jeziku upotrebljava se od sedamnaestog stoljeća, a Englezi su je prihvatili od latinskog korjena “ad asserere” što, zamislite, na hrvatskom također znači – tvrditi ili dokazivati. Ne treba biti Noam Chomsky kako bi se uvidjelo da su stoljeća stranih gospodara ostavili traga ne samo na potrebi za asertivnošću, nego i na, etimološki gledano, jeziku. Stječe se dojam da nam niti ova riječ niti način ponašanja, do novije povijesti nisu niti bili potrebni, jer bi ih inače češće upotrebljavali još od prije.
Kad se govori o asertivnosti, često se govori o asertivnom ponašanju ili komunikaciji. Ta dva pojma često se upotrebljavaju kao sinonimi. No ako ćemo biti precizni, govorimo o različitim nivoima odnosno aspektima navedenog fenomena. Ponašamo se i dok smo sami, a komuniciramo dok smo u drštvu drugih ljudi ili prisustvu drugih bića sa sposobnošču komunikacije.
Dakle, asertivno ponašanje je zauzimanje za vlastite fizičke, intelektualne, emocionalne i duhovne potrebe, poštujući istovremeno tuđa prava i emocije. Sukladno tome, asertivna komunikacija je izražavanje navedenog na način da se jasno izraze zahtjevi za, recimo to tako, win-win rješenjem.
Kako bi se izbjegle cirkularna ili preaksiomatična tumačenja, poput “Stvarnost je iluzija izazvana nedostatkom alkohola.”, u nastavku će se uzeti u obzir i biološko-fiziološka te kognitivna komponenta asertivnosti. Do tada, krenimo korak po korak.
