Sigurno ste čuli za astrofizički pojam prostorvremena. Gravitacija se naime, očituje zakrivljenošću prostor-vremena. Taj zakrivljeni prostor određuje kako će se gibati druga svemirska tijela. I onda kad nabasamo na crnu rupu, zakrivljenost prostoravremena postaje tako velika da se zatvara u sebe i fizički odvaja od ostatka svemira.
Neki astrofizički teoremi govore o tome da se nakon ulaska u crnu rupu iz nje možda može i izaći, i to u nekom drugom području prostoravremena koje nam je zasad nepoznato. Zašto je ovo uopće važno? Zato jer je svijet zvijezda sličan našem malom svemiru emocija u nama. Mnogo toga nam je još nepoznato, a tekstovi na portalu Promente bit će mali prinos razumijevanju naših (tajnih) svjetova.
Stoga sam, prije pisanja, pogledala ponuđene teme. Mnogo se piše o lošim aspektima psihičkog života, o anksioznosti, strahu, fobijama. To je u redu, jer znamo da je strah jedna od najvitalnijih snaga u čovjeku, ali zašto ne pisati i o pozitivnim aspektima stvarnosti? I tako se rodila ideja da pišem o predivnom fenomenu ambivalencije, o stanju volim-mrzim, životnoj koncepciji koja u sebi nosi posebnu mudrost.
Zavist, pohlepa, ljubomora i mržnja nikada ne idu bez zahvalnosti, velikodušnosti, plemenitosti , suosjećanja i ljubavi. Koloplet različitih emocija čini našu kulturu i karakter života i čini naš život stvarnim.
Tako su ljubav i mržnja trajno vezani jedno na drugo, kao i naša sposobnost za konstrukcijom i destrukcijom. Hoćemo li biti tzv. Zlica od Opaka ili Cruella DeVil, pohlepni za hranom, zavidni na mladost i ljubomorni na ljubav? Ta zla mama ili bolje rečeno maćeha ili vještica, je naša vlastita kreacija. No, to loše u nama nije tako loše. Ono je potrebno jer je instrument promjene. Nazivamo ga raznim imenima, zmijom, vragom, uraganom koji uništava sve za sobom, ali je i dalje tu i progovara iskreno o nama i odnosima koje stvaramo. On je naš true-teller.
Uskoro ću pisati novu stručnu knjigu, u kojoj će biti riječi upravo o volim-mrzim stanju ljudskosti. O (brzim) izmjenama tih stanja, o granicama koje pritom probijamo i što se onda s nama zbiva. Uskoro počinje i novi semestar nasatve na fakultetu, pa ću nastojati, koliko mogu, učiti druge i sebe o emocionalnom životu u kojemu je bez prestanka uključen taj važan dio. No, to se ne može savladati iz jednog teksta, praksa je beskrajno složenija, podvrgnuta je, znamo, raznim kušnjama. Kao i u svemiru. Stoga, rubrika volimmrzim bit će nadam se, sretna i uspješna sinteza znanja i iskustva za jasnije sagledavanje našeg selfa u svim fazama razvoja.
