Ima puno definicija molitve. Najpoznatije je ona da je molitva razgovor s Bogom. Meni je najdraža ona definicija koja kaže da je molitva druženje s Bogom. Rezultat toga i takvog druženja trebala bi biti pozitivna promjena u našem životu, ponašanju, u našem odnosu prema Bogu i prema bližnjemu. U fizici je poznata pojava indukcije: kad se obično željezo nađe jedno vrijeme blizu magneta, onda i ono postane magnetizirano te može privlačiti novo željezo. Tako i osoba koja se druži s Bogom u molitvi, ispunja se duhom Božjim, poprima nešto od ljepote, snage i ljubavi Božje. Ljudska duša čezne za svojim Stvoriteljem. Kao što magnetska igla traži svoj sjever i neće se simiriti dok ga ne pronađe, tako slično i ljudska duša traži svoga Stvoritelja i samo u njemu nalazi svoj dubinski mir i radost. To se događa po molitvi.
U Djelima apostolskim čitamo kako su apostoli s Marijom, Majkom Isusovom i drugim ženama, odmah nakon Isusova Uzašašća otišli u tzv. Gornju sobu i tamo su bili „jednodušno ustrajni u molitvi“. Zajednička molitva ima silnu moć kad su molitelji jednodušni i ustrajni. Jednodušni postaju kad istinski ljube Boga i kad se mole za istu stvar, kad zajedno traže istu milost. Nadalje naša molitva treba biti ustrajna. Bog često puta ne odgovara odmah na naše molitve jer još nismo spremni primiti njegove darove, jer još nemamo tako snažne vjere po kojoj bi nam Bog darovao tražene milosti. Ustrajnost u molitvi jača našu vjeru i priprema dušu da primi njegove milosti Božje. Tko ustraje do konca, taj će se spasiti, čitamo u Svetom pismu. Tko ustraje u svojoj molitvi makar ne prima odmah ono što od Boga traži, znak je da on u to vjeruje i da će na koncu dobiti prema svojoj vjeri. „Neka ti bude po tvojoj vjeri“, sam Isus reče.
U 17. poglavju Ivanova evanđelja čitamo kako Isus izričito kaže u svojoj molitvi upućenoj Ocu: „Ja molim za njih…, za one koje si mi dao, jer su tvoji… Ja više ne ostajem u svijetu. A oni ostaju u svijetu, dok ja idem k tebi. Sveti Oče, čuvaj u svome imenu one koje si mi dao da budu jedno kao mi“. Kako je to lijepo čuti i znati i u to vjerovati, naime da sam Isus moli za nas koji ostajemo u svijetu. Isusova molitva je sigurno uslišana. Dok je bio na zemlji, Isus je za nas molio i zauzimao se kod Oca nebeskoga. A sada kad je u istoj slavi s Ocem, on bdije nad nama i svojom milošću, zajedno s Ocem šalje nam Duha Svetoga koji nas brani, štiti i iscjeljuje sve naše rane.
Svojom ustrajnom molivom ulazimo u Božji svijet u kojem je sve moguće, jer Bogu ništa nije nemoguće. Molitvom pripremamo svoju dušu da mogne primiti Božje darove. Molitva ima i terapijske učinke na našu dušu i tijelo. Ozračje Božje ljubavi doživljene u molitvi čisti psihu od negativnih misli i bolnih osjećaja, liječi rane duše i povećava slobodu i jasnoću duha. Vjernik koji se moli, na najboljem je putu da snagom koju prima od Boga u molitvi, pobijedi svoju neurozu i razne oblike depresije. Plodovi žarke molitve i dubinske meditacije vidljivi su na svim razinama ili dimenzijama osobe.
Terapijski učinak molitve na duhovnoj razini najbolje se vidi u pročišćenju savjesti koja postaje osjetljivija za Božji govor i lakše shvaća i prihvaća ono što joj Bog govori i na što je potiče. A Bog potiče ljudski duh da živi u istini i da nesebično voli Boga i sve ljude. Čovjek najbolje ostvaruje plan Božji kad povjeruje u ljubav Božju i svojim životom posvjedoči drugima tu ljubav koju je od Boga primio.
Pomoć koju osoba prima u molitvi pomaže joj da izgradi dobre, korektne i pravedne odnose sa svim ljudima. Osoba koja se redovito moli, ona ne manipulira drugim ljudima, ne iskorištava ih, ne vrši nad njima mobing i ne nanosi im razne psihotraume. Osoba koja ljubi Boga iznad svega shvaća da treba ljubiti i svoga bližnjega jer je to volja Božja. Bog nagrađuje našu molitvu tako da nas čini sposobnima za autentičnu ljubav koja je spremna služiti drugima iz čiste ljubavi. Osoba koja se često u molitvi druži s Bogom, i sama će postati sličnija Bogu koji je ljubav sama i milosrđe. Prema tome, osoba koja se iskreno moli, jest osoba koja druge autentično voli. Takva osoba oprašta drugima i prihvaća ih takve kakvi jesu i samim tim pomaže im da budu još bolji, da budu onakvi kakvi bi, prema Božjem planu, trebali biti.
Iskrena molitva, zapravo vapaj duše upućen Svemogućem i milosrdnom Bogu može donijeti izranjenoj duši utjehu i mir. Sam Isus jednom reče: „Dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti“ (Mt 11. 28). Starozavjetni biblijski psalam poručuje svim izranjenim srcima da se u svojoj tjeskobi obrate Bogu jer „Samo je u Bogu mir, dušo moja!“, čitamo u 62. psalmu (Ps 62. 2).
Molitva koju prati jaka vjera i predanje u volju Božju ima moć ozdravljenja također od svih tjelesnih bolesti. Jaka vjera i snažna i pouzdana molitva u Svemogućeg Boga, ima moć pokrenuti pozitivne snage i zdrave energije u organizmu i tako dovesti do ozdravljenja raznih tjelesnih i psihičkih bolesti. Kad govori o molitvi, sv. Jakov apostol kaže: “Molite jedni za druge da ozdravite!“ Jak 5, 16). U Lurdu su bila izliječena djeca koja još nisu mogla ni govoriti a kamo li moliti, ozdravili su i neki nevjernici. Međutim, netko je molio za njih i pored njih. Nismo ni svjesni koliku snagu ima u sebi žarka i ustrajna molitva pravednika. Da bismo imali takvu molitvu, treba se naprije pokajati za svoje grijehe, skrušeno ih ispovjediti da nas Bog po Kristu učini pravednicima. Zatim, molitvu treba uputiti iz dubine srca, ona treba biti žarka, snažna i ustrajna. Da naša molitva bude uslišana treba je uputiti Bogu iz čitavog svoga bića. Naše misli, riječi, osjećaji sve ono što jesmo treba stajati iza naše molitve. Već je Shakespeare lijepo rekao kako samo naše riječi molitve upućene Bogu, ali bez naših msli, ne dolaze do Neba. („Thoughts without words never to heaven go“). To znači da molitva treba biti sabrana, da mislimo na ono što molimo i da svom dušom za tim čeznemo i u to vjerujemo. Isus kaže: „Što god moleći tražite, vjerujte da ste to već primili, i bit će vam“ (Mk 11, 24). Neka nam naš Spasitelj udijeli dar takve vjere po kojoj će nam Bog, naš dobri Otac nebeski u Duhu i po Duhu Svetom udijeliti sve što ga zamolimo. Ne zaboravimo također istinu kako Bog želi da ga najprije molimo da Njegovo kraljevstvo dođe na ovaj svijet i da se Njegova volja ostvaruje u našem životu. Kad tako molio, kad najprije tražimo Kraljevstvo Božje, onnda će nam Bog darovati i sve ostalo što nam je potrebno da budemo sretni već u ovom svijetu i da imamo život vječni u Kraljevstvu Božjem. Pred nama su godišnji odmori. Iskoristimo to vrijeme ne samo za odmor svoga tijela. Odmorimo i svoju dušu molitvom i meditacijom u prirodi; na moru, u planinama, bilo gdje, jer Bog je Duh koji je svugdje prisutan, koji nas uvijek čuje i rado uslišava našu molitvu.
P. Mijo Nikić
